76.
ali zato kad sam s njim
ne mislim o tebi
samo dah zaustavim
pa pocrvenim...
zaljubljena. jako. ne mogu vjerovati koliko zapravo. sretna. nakon toliko dugo. ne sjetim te se više svaki dan. ponekad da, ali uglavnom sa žaljenjem. šta ćeš...takav si. jebiga. idem biti sretna :)
75.
upoznala sam nekog novog. zaljubila se. pomoglo je to sto sam uvidjela da ti uporno zelis ostati isti. a znas da ne mozes. ne mozes zauvijek ganjati 18godišnjakinje i pit. al se ne možeš pomiriti s time. jebiga, ne mogu ja to. ne mogu gledati sva tvoja sranja kako sam ih nekad gledala. znaš to, i zato nisi sa mnom. jer znaš da sada znam bolje i da ne mogu prolazit sve to opet i gledati te kao Boga. jer znaš da hoću više. kao i tvoja djevojka (bivša). i ne daš se mijenjati. i takav si. i volim te takvog. ali hoću više. i sad taj novi, a stvarno mi se sviđa, voljela bih da mogu s tobom pričati o njemu. svidio bi ti se. svidjelo bi ti se vidjeti me ovako sretnu. ali ima jedan sjeb. tražim tvoje greške u njemu. možda ponekad reagiram pretjerano. sigurna sam zapravo da da, ali si ne mogu pomoci. toliko me strah da će biti kao s tobom da sam van sebe,a nije još ni sjebao ništa. govorim si da nije ti, da me neće povrijediti tako, bar ne na takav način. al svejedno girzem na najmanji nagovještaj nečega što sam prošla s tobom. čini li me to zlom? ne baš zlom, bitchy. zasad se trudim da ne skuži da sam ljuta. ali kuži. i nije mu najjasnije zašto toliko pizdim. nije ni meni. bojim se. zaljubljujem se jako i jako brzo u njega. s njim osjećam trnce i leptiriće, kao s tobom. samo je on divan. nije kao ti. stalo mu je. i toga se bojim. bojim se da je prerano previše. bojim se jer se oejsećam kao s tobom nekad, na početku i čekam da sjebe, a on nikako. bojim se da bih mogla biti sretna. s tobom sam od početka znala. jer si odmah sjebao. a ovako, ne znam, trebala bih se prepustiti. al je toliko gorčine u meni. istina, on ju zaslađuje. ali ubire plodove nečijih tuđih grešaka, tvojih. nije fer. znam to. ali mogla bih ga voljeti užasno snažno, i ne želim prolaziti kroz to da opet volim nekog kome to nije na prvom mjestu. šanse su mi pola pola. ali njega ne poznajem još. više nego što on misli, to da. znaš mene, provodim noći i dane pokušavajući shvatiti. takva sam. pogotovo kad se zaljubim. ali prerano je da mu znam misli, kao tvoje. ne brinem, doći će, ako mi da priliku. smiješno, ali napokon da se netko trudi oko mene više nego ja oko njega. i on meni počinje čitati osjećaje. ali ima te neke svoje... nesiguran je jako. u sebe, u mene. uvjeren je da nije dovoljno dobar za mene. that's a first. ali je. stvarno jest. on ima najbolje osobine koje su imali moji dečki, ukljućujuči tebe. ne znam ni sama kako da mu nacrtam da sam ja ona koja ostaje. i da mogu pretrpit i popravit i iskompromisirat svasta nesto. jer mi je stalo. Tamara mi je jednom rekla da je svaka veza odnos moći. sad je vaga na mojoj strani i ja nemam pojma što da činim. znaš li doduše što sad činim? sjedim u svojoj sobi dok mi roditelji spavaju, pijem pivo (njihovo) i pušim. prekrasno. zar ne? previše sam toga pokupila od tebe što nije dobro. al mi je došlo. i užasno je to, a ja se ne želim iskontrolirat. jer ako budem morala pričat s Njim, ne želim biti trijezna. vidiš, postala sam ti. ja jesam ti, blaža, nesebičnija i s puno više ljubavi koju želim pružati svima oko sebe, ali svejedno ti. tako mi je u kurcu ovaj dan. počeo je dobro, kuma, seka, djeca... i onda sam došla na posao. počeo mi je falit fax prije cca tjedan dana. zaglupljujem se bez njega. muči me budućnost. čekam da mi jave za ovu edukaciju. da mi bar to uspije. vjerojatno ću morat dat otkaz na ovom šugavom poslu, al mi je i to bed, jer sam prestara da žicam starce za cigare. ne znam kako ću to isfurat, teoretski bih mogla izvesti sve tako da nemam slobodnog dana i da se ubijam od posla + te škole ili šta je da je. teoretski. ne znam kako bih izdržala 6 mjeseci tako. u svakom slučaju mi je to bitnije od posla. ionako radim za minimalac. možda sam zbog toga nervozna. možda mi momak trpi jer je meni svašta nešto. a ako me ne prime, jer primaju 30 ljudi od oko 250, onda fakat ne znam šta ću. ne mogu se ubijat 40 sati tjedno za oko 2100 mjesečno. i eventualno slobodnu nejdljeu, ne akad budem imala diplomu u rukama. al to je realnost. svima trebaju kulturolozi jel. a moji nisu u financijskoj situaciji da se mogu opustiti i živjet im na grbači. možda i jesu, ali ja to ne želim. i tako, 150 stvari u glavi, nijedna samorješiva. ovaj put mi ne fališ kao ljubav, fališ mi kao netko tko me u potpunosti poznaje, kao moje najbolji prijatelj. da nisi tako glup bih te zvala.
23.08.2011. u 00:23 | 0 Komentara | Print | # | ^74.
tvog Eskima progutat će zima
ako me ostaviš na hladnom pred vratima,
tvog Eskima zatrpat će lavina
a ti ne popuštaš...
slamke spasa u blesavim tarot aplikacijama. ne može mi biti više od 15, kako uspijevam biti tako blesava. dva dana, još samo dva dana, preskočila bih ih najradije, prespavala, ubrzala, bilošto. već vidim da će to bit žešći fijasko. ne znam zašto nam tako malo vjerujem. možda jer ni sama ne znam što točno očekujem. da ćemo se vidjeti i odlučiti da smo stvoreni jedno za drugo. ah ne, čekaj, pa to smo napravili već milijon puta, samo se nikad nismo držali toga. ili jesmo. zaboravila sam više što smo zadnje rekli. ionako nije bitno. proći ćemo to još nekoliko puta.
I znam da nakon svega
Imam samo tebe
Zavjese od dima
I tepih od prašine
Ne zatvaram vodu
Potopit' ću stan
Kad otvoriš vatru
Kad započneš rat
Između 4 zida snimamo horor
Kad život postane pakao
Između 4 zida snimamo horor...
o ali nam to tako dobro ide. strah me. strah me što ćemo sad napraviti. strah me vratiti se kući, strah me odvojiti se od tebe, a još se nismo ni spojili. strah me koliko jak će ovaj puta potres biti, kolko će me razjebati ta naša čudna spika, strah me da ću se vratiti napola luda. ali tako sam te gladna da se ne mogu suzdržati, moram te vidjeti, poludjet ću ovako. kako su mi dobre opcije, juh. ah well, treba sve uzet na valcer pa zaplesat jer ionako neće biti bitno na kraju. a volim plesati s tobom.
73.
mmmmjao da bar nisi zvao.... da bar ne znam... živote moj... zora svice,,, zvucis tako.. osorno kako samo ti znas, ljut, ljubomoran... Isuse, umrijet cu bez tebe, toliko sam bez nade, toliko sam bez... tebe. ni rijeci nisu vise... osjecam se ko idiot za tastaturom. mahhhh. v te....
30.07.2011. u 05:13 | 0 Komentara | Print | # | ^72.
kad suze govore
istina razvaljuje, i svaka riječ
me obori s nogu...
tugo, tugo nesrećo,
nikoga nisam tako volio....
od onih sam što tonu, što znaju padati, što vole dno i blato i valjaju se u njemu, vrišteći, čupajući kosu, naricaljka umjesto uspavanke. da, takva sam, to je više od samosažaljenja, to je stil života, tko bi rekao da se iza toliko mnogo smijeha kriju tolike izopačenosti. nisam te preboljela: jedna sam od onih jadnih žena koje godinama pate, koje pogledaš i kažeš 'pa zar još za onim idiotom, pa mogla bi toliko bolje', da, ta sam, prebrzo osuđuju što je ispravno. 'nikad se nije udala, a mogla je, imala je toliko prilika, a ne, ona zbog onoga koji ju je toliko povrijedio ne ide dalje'. ti ljudi ne znaju, ne znaju za d mol. ne znaju kako rupa u srcu kao progorena cigaretom polako tinja, ne dozvoljava da umre, izgara i progara i ne smanjuje se. ne razumiju da mi to ne biramo, njima je to slabost, nama je stvarnost. jedina stvarnost. počinju me pitati kad ću naći nekoga, udati se, roditi... 'kad nađem nekoga vrijednog toga', kažem i krišom pomislim na tebe, na sekund, da nitko ne vidi tvoj lik skriven u zjenici.
bio jednom jedan čovjek
bila jednom jedna žena,
bio jednom jedan mangup
bila jednom cura čedna
imali su svoju priču
bila jednom ljubav jedna...
koliko do vječnosti? koliko još dana do tebe? uskoro se opet srećemo. rekao si mi suncem u glasu da si me željan, bar upola koliko sam ja željna tebe. i oboje smo osjetili krivnju. svaki trenutak koji ukradem toj drugoj ženi prožet je tolikom zbrkom da mi je unaprijed mučno. od sebe, tebe, nas. voljela bih na trenutak osloboditi se svih tih utega, samo trenutak, da mogu opet osjećati istinu. s tobom. bez tebe sve je takav kič, takva laž. toliko te dugo nema da osjećam potrebu za fizičkom boli, samo mali rez, mala opekotina, trenutak bez zraka, samo da suze teku zbog nečega što nisi ti, samo malo, obećajem da neću pretjerati...
and you could have it all
my empire of dirt
I will let you down
I will make you hurt...
trebaš mi da opet pronađem središte sebe. trebaš mi da u svom tom divljem vrtlogu mogu opet naći mir u sebi. trebaš mi da se stvari postave na svoje mjesto, bar na tu noć kada smo zajedno. trebaš mi da opet vidim smisao i svrhu, trebaš mi da ljubav bude cilj, sredstvo i put, trebaš mi da se prisjetim tko sam. lagala sam ti, dobro, ne sasvim, i sada evo: i ti si jedini, jedini, jedini tko stvarno i potpuno zna tko sam i takvu me voliš. i ne, nitko me neće tako dobro i tako istinito prokazati. i hvala ti na tome. jer si za mene napravio točno ono što sam ja napravila za tebe. i to je najviše i najbolje što sam ikada od ikoga dobila. istinu bez maski, prihvaćanje i iznad svega ljubav.
71.
ponekad...mi toliko fališ... da zrak postane pretežak za udisanje....
19.07.2011. u 14:23 | 0 Komentara | Print | # | ^70.
blago zašijleni očnjak što viri između mesa tvojih usana i tanki slap sline koji ga je odvojio od doljnjeg dijela čeljusti koja je baš onakva, čvrsta i uglata kakva treba biti. žimrkaš dok se zaplićem u mrežu madeža tvojih leđa. grudi mi se podižu i spuštaju u ritmu tvojih pogleda; oduvijek sam se tako trudila disati po tvojim otkucajima. oduvijek je bilo suviše lako.
svaki put mi druga slika
u očima kad zažmurim
ali, postoje u nama neke
neprevodive dubine
postoje u nama neke stvari
neprevodive u reči
ne znam...
eto ti pesma ludo jedna...
pitala sam se kako bi mi. i kako smo. i kako ćemo. i sva ta pitanja i nijedan odgovor, kao da pitam čemu 42. a kad ono, odgovor sam dala toliko puta, samo sam ga postavljala u pitanju. ta mi smo izmislili vlastiti svijet, s vlastitim pravilima. zagrlila bih te, onako jako kako samo djeca znaju grliti, rukama i nogama i glavom.
samo retki nađu retke...
šapćem: neka...pusti neka prođe... gutaj suze očima crnim od šminke. neka prođe. nek se bezdan napuni sretnim danima. pa te možda uspije gurnuti dovoljno duboko.
69.
vrijeme je blizu tebe. mjesečni danak krvi i suza. a još jučer sam bila odlučna. jaka. samodostatna. danas sam već tvoja. zao je taj sat koji me pomiče naprijed-natrag. zao i okrutni mladi bog s violinama što cvile i poskakuju.
pesma beše o suncokretima
dozlaboga žalosna...
a mene kao da hvataju sve one koje ne smijem, ne želim čuti... vrebaju iz prikrajka i čekaju prvu naznaku čežnje, da nahrupe kao valovi i odnesu me dobro poznatim dubinama. a ja stojim na obali i gledam se kako se davim u njima. osjećam se kao sporedni lik u lošem, patetičnom filmu B produkcije. što je smiješno, kad se sjetim da sam nekada mislila da sam glavni lik loše, patetične sapunice. ali, opet, nisu li takve sve sapunice?
i sve si dalje
a sve mi bliža bivaš
kao da opet počinje,
ali me ne voliš,
to se uvek drugom desi,
govoriš, ali više ne znam gde si,
da li neko to zna,
šta sam uradio,
kakva tužna humoreska,
gradio ispod gradova od peska
dubok bezdan
bez dna...
a ti s drugom gradiš život, i na slikama počinješ izgledati sretno. pričaš mi o njoj, slušam te, što da uradim, bio si mi više od ljubavi, bio si mi prijatelj, prijatelji takve stvari dijele. ponekad te stvarno mrzim. možda bih te preboljela da sam ikada mislila da je stvarno gotovo. jedva čekam onaj dan kada ćeš se oženiti, pa da odjednom primim sve udarce koje si dijelio ovih dugih godina, a ja ih otklanjala u stranu jer nisu bili važni. ti si taj koji mora otići. preslaba sam na tvoj gorkoslatki okus. mogu ovako dovijeka. vrijeme ti je da me ostaviš. vrijeme ti je da se pojaviš.
68.
I wanna know what love is...
supijani okus mraka i nježni beat u pozadini. cijelo srce u tvojim rukama, a razum se otima, bježi, crveno zvone alarmi. toliko da te u jednom trenutku odmičem od sebe, makar mi je tako dobro, stisnutoj uza zid težinom tvoga tijela. smiješiš se, znaš da te odgurujem jer te volim. i oribijaš me ponovo, uza zid, na križ, besramno ogoljavajući ljušture odjeće, kože, krivnje, srama.. dok ne nađeš vrelinu, koja za tebe uvijek izbacuje lavu. i nosiš me tim valovima istinskog sve dalje i sve dublje, u srž i iza nje. padamo tren, vječnost, padamo kao da nikad nismo stajali i odjednom smo na suhom, stranom, na ogoljelom otoku sjedimo jedan nasuprot drugome, sklupčani u fetusni položaj. i gledamo se. i vidimo se. svaki sa svoje strane nečega što je trebala biti duga, ali su se boje toliko pomiješale da su govnasto smeđe. i gledamo se kroz prizmu od sranja i znamo da nam je bolje ostati na svojoj strani onda te ljubim u vjeđe i odlazim. znaš da bih voljela premostiti vrijeme i prostor, makar je smiješno da je taj prostor niti pola metra dug, i ostati. i znam da bi volio da ostanem. ali odlazim, u ime nade.
Well, I can't forget this evening
Or your face as you were leaving
But I guess that's just the way this story goes,
You always smile
But in you eyes your sorrow shows
Yes it shows...
nade da se ne možemo toliko voljeti da već sada to bude to. nade da će me netko izvući iz ovog čemera koji traje već predugo. znam da to ne znaš. ne usudim ti se pokazati. zapravo postajem sve agresivnija prema tebi jer je bijes jedino čvrsto za što se mogu uhvatiti. najiskrenije želim naučiti voljeti bez njega. ljubav bez destruktivnosti. ne mogu to s tobom, jel? što reći. nema psovke dovoljno opake. a i nije da pomažu.
tražim, očito vrlo pažljivo, nekoga tko te može zasijeniti. nadam se potpunim strancima, kao da je to zadnja slamka spasa. nije? reci mi da nije. reci mi to, al ne riječima jer ti oči govore drugačije. protrepći mi da znaš da nisam ta, da nisi taj.
onda kada mi tvoje srce šapne da više nije moje, onda ću moći dalje. zašto sam ikada toliko čeznula da sam uspjela doći do tebe čak i kada ti nisi tamo. pazi, to je vrsta magije. detect love. detect inner thoughts. kako sam mogla biti glupa i uzeti prestige class ''love *you*''. jest, glupo zvuči kad prevedeš u D&D termine, al to je točno to što sam napravila. Ni Nju čija je krv moja, ne razumijem toliko dobro, ne vidim toliko jasno, a s Njom sam provela sve godine svog života. Ali tebe... ti si mi u žilama. opet mi to postaje previše.
what have I become,
my sweetest friend,
everyone I know goes away in the end...
uhvaćena u paučinu vlastitih misli. ne mogu se pomaknuti. jest, sretna sam, jer sve što mi treba su nebo i note. a ipak, toliko sam nesretna. i zbog oba osjećaja savjest me izjeda. savjest, da. tako da, vidiš, opet sam ni tamo ni ovdje, ni svugdje ni nigdje, a nekome poput mene ne postoji teža kazna/pokora. želim se zauvijek sjećati i izbrisati sve što je bilo. ne postojim van tvojih kovrča i ne postojim dok sam u tvom u zagrljaju. ponekad se pitam da li to znači da me nema. da je ovaj ili onaj dio san. ili je sve u kompletu san. i ja ću se probuditi i biti netko potpuno drugi i reći: ajme što sam sve sanjala, cijeli jedan život. vrti li se moj zvrk?
i tako živimo iz dana u dan...
ali s tobom je svjetlije. s tobom je moguće. o kad bi mogli... tako je dobro udisati te. tako je prokleto osjećati te. nikad nitko kao ti, i tako sam *sretna* da nitko nikad kao ja. tako je užasna pomisao na to. zauvijek ti, zauvijek praznina. nema kraja besanim noćima. nema kraja ludilu kad se ne proždiremo. zauvijek i nikad. heh. ironija ogoljela do kostiju. ni mrtva, ni živa, postojeća za sitne radosti, kako se koja radost kome prohtije. grozničava, bolesna, ljubim te. tako malo treba da se prepustim... tako malo... da odam počast vrtlogu osjećaja, pizdarija, oprostite na rječniku. ali da, ljubavi, boli, sjećanja, straha, vrtlogu koji me odnosi dovoljno daleko da ne znam tko sam. kakav veleban završetak. bih li u svom ludilu bila neprijeporno tvoja? bi li to napokon bio moj jebeni sretan kraj? noćas sam tako blizu tome. i da nema tebe, prepustila bih se.nada je kurva. mene će izdat posljednju.
if I could start again
a million years away...
oh ti ludo jedina.....
66.
Step off the train, walking down your street again
Passed your door, but you don't live there anymore
It's years since you've been there, and now you've disappeared somewhere
To outta space, you've found some better place
And I miss you, like the deserts miss the rain
And I miss you, oh, like the deserts miss the rain...
znaš li da ponekad prije nego zaspiš pomičeš nos. bože, fali mi oblik tvojih ušiju. zar ću zauvijek ostati u ovom polusvijetu, izgubljena u prošlosti, bez pomaka ka budućnosti. kao u redu je. ali nije, zar ne. nije u redu vraćati se tako. o mi budale. o srce ludo, ludi sni. sada ti dijeliš svijet na mene i na svoj život. uspijevaš li? volim kada mi se vraćaš. dođeš i dušu ukradeš. razderaš od tijela. neka, tvoja je ionako. a trebala bih znati bolje. ponekad, sramim se, poželim te nema. mogla bih te oplakati. mogla bih se zaviti u crno i nositi ti cvijeće na hladno kamenje. mogla bih ostati tako zauvijek i reći da je to velika i tužna ljubav bila. mogla bih dovoliti da mi srce prepukne i um se pomrači. o kako bi to grandiozna priča bila. ili, ponekad poželim obrnuto. da mene nema, a ti da mi dolaziš na grob onako sav smrknut, s bocom lošeg vina u rukama i proklinješ i mene i Nebo. čine li me takve misli užasnom osobom? nije važno. ne zaista. važno je da smo u različitim svjetovima čije se putanje ponead preklope i onda imam svoju veliku ljubav. vidim te, znaš kako se ljutiš na ovo kako mi govoriš ali ne dovoljno veliku, vidim te kako me kriviš. i vidim te kako mirno prihvaćaš što znam da je tako. o sranje. kako smo stvarno mogli biti tako glupi da učinimo da bude prekasno.
sve prave su ljubavi tužne...
65.
evo zaklet ću se ja pred svima
svim na svijetu i svime što imam
da je nikad nisam htio
da je nisam volio
i da ne bolujem
pred svima se zaklinjem
pred svima
al pred Bogom ne smijem....
sretan ti rođendan ljubavi. puno smijeha ti želim. puno ljubavi ti šaljem.
pukotina u grudima se širi. osjećam kako isijava u meni gorko zeleno. miriše na bademe. trčati. samo želim trčati. prema, ne od. presušile su riječi. ni dodir više nije isti. srećom, čitaš mi poglede i kad me ne vidiš. pa, onda znaj da upravljam sad vodene oči pune čežnje prema tebi. dala bih par godina života da sada mogu biti s tobom, onako tiho zavući ti se u krevet, da mi šapućeš kao nekad. i dala bih sve svoje godine da mogu ostati tako sklupčana na tebi.
61.
But it's not forever
But it's just tonight
Oh we're still the greatest
The greatest
The greatest
You
your sex is on fire...
tijelo me boli opet. čežnja me boli opet. mantra: tvoje ruke, tvoje ruke, tvoje ruke na meni, tvoje ruke....danima samo to ponavljam. mislim ako ponovim dovoljno puta da ću ih nastaviti osjećati. još si najbolji. još si savršen. još gorim. kao prvi put. you're my flame, now give me fever ;) oh i da ne zaboravim: još te volim. kao da nikad nije prestalo. ljubim ti vjeđe noćas, tiho da te ne probudim... pokoro moja...
60.
mogu i sebe lagati. ali.
da bolje mi je. da, mogu te preboljeti. ali ne mogu prestati da budeš dio mene. ne mogu prestati voljeti što smo bili ni što jesmo. da, nema tu budućnosti. ali to ne znači da mene može boljeti. to ne znači da sam te prestala voljeti. ne mogu drugačije, uza sve moje odluke, tvoj glas, tvoje ime na ekranu...čini da moje srce ubrzano kuca, da nemam sline i da sam na rubu živaca. ne mogu, tvoje postojanje u meni izaziva tako jaku kemiju da se ne mogu smiriti. znaš to. znaš što mi samo spomen tebe, a kamoli tvoja blizina radi. ne možeš lažirati tako nešto. pitam se. je li to to. ili postoji više. samo ja ne moggu zamisliti više. zato te tako jako ne dam. zato jer ne mogu zamisliti da može biti očitije. da može biti više.
i želim ti sreću. i volim i ja tu ženu. jer tebe usrećuje. sad znam. da te volim toliko da te puštam da voliš :)i samo mi odzvanja u glavi: premlada sam da znam to. ali opet. ne bih mijenjala ni sekund. ja jesam zbog tebe. i ti zbog mene, znam. i drago mi je. i drago mi je da te ona usrećuje. i bolje joj je ;)
molim te nemoj me ostaviti u prašini. nemoj mi ni buditi ljubav. ne znam šta želim, vidiš. tebe. da. al kao što si i ti napokon zaključio, mi smo potpuno nenormalni zajedno. mi ne možemo biti. i zato budi s njom, budi sretan. ne brini se toliko, naći u i ja nekog, znaš da ja brijem na ljubav. ali ne ovako. nikad ovako. ne može biti. tymora me voli, al ne toliko. pa hajmo dalje. zahvalna na prilici. zahvalna na ljubavi. zahvalna na tebi. poluživa, ali živa bez tebe. pitam se jel vrijedi biti poluživa, al ne dam se. jebote kako si mi falio :) opet mi se ne živi. ne proživljava. da, divan je. da, divna je. nije ti. nisu ti. smiješim se. jer nije bitno. jer mogu dalje. kolko tolko. šepajući. jer te volim, upravo zato. jer znam što god da se desi, imala sam to nešto. a to je ohrabrujuća misao.
59.
mogu i sebe lagati. ali.
da bolje mi je. da, mogu te preboljeti. ali ne mogu prestati da budeš dio mene. ne mogu prestati voljeti što smo bili ni što jesmo. da, nema tu budućnosti. ali to ne znači da mene može boljeti. to ne znači da sam te prestala voljeti. ne mogu drugačije, uza sve moje odluke, tvoj glas, tvoje ime na ekranu...čini da moje srce ubrzano kuca, da nemam sline i da sam na rubu živaca. ne mogu, tvoje postojanje u meni izaziva tako jaku kemiju da se ne mogu smiriti. znaš to. znaš što mi samo spomen tebe, a kamoli tvoja blizina radi. ne možeš lažirati tako nešto. pitam se. je li to to. ili postoji više. samo ja ne moggu zamisliti više. zato te tako jako ne dam. zato jer ne mogu zamisliti da može biti očitije. da može biti više.
i želim ti sreću. i volim i ja tu ženu. jer tebe usrećuje. sad znam. da te volim toliko da te puštam da voliš :)i samo mi odzvanja u glavi: premlada sam da znam to. ali opet. ne bih mijenjala ni sekund. ja jesam zbog tebe. i ti zbog mene, znam. i drago mi je. i drago mi je da te ona usrećuje. i bolje joj je ;)
molim te nemoj me ostaviti u prašini. nemoj mi ni buditi ljubav. ne znam šta želim, vidiš. tebe. da. al kao što si i ti napokon zaključio, mi smo potpuno nenormalni zajedno. mi ne možemo biti. i zato budi s njom, budi sretan. ne brini se toliko, naći u i ja nekog, znaš da ja brijem na ljubav. ali ne ovako. nikad ovako. ne može biti. tymora me voli, al ne toliko. pa hajmo dalje. zahvalna na prilici. zahvalna na ljubavi. zahvalna na tebi. poluživa, ali živa bez tebe. pitam se jel vrijedi biti poluživa, al ne dam se. jebote kako si mi falio :) opet mi se ne živi. ne proživljava. da, divan je. da, divna je. nije ti. nisu ti. smiješim se. jer nije bitno. jer mogu dalje. kolko tolko. šepajući. jer te volim, upravo zato. jer znam što god da se desi, imala sam to nešto. a to je ohrabrujuća misao.
59.
mogu i sebe lagati. ali.
da bolje mi je. da, mogu te preboljeti. ali ne mogu prestati da budeš dio mene. ne mogu prestati voljeti što smo bili ni što jesmo. da, nema tu budućnosti. ali to ne znači da mene može boljeti. to ne znači da sam te prestala voljeti. ne mogu drugačije, uza sve moje odluke, tvoj glas, tvoje ime na ekranu...čini da moje srce ubrzano kuca, da nemam sline i da sam na rubu živaca. ne mogu, tvoje postojanje u meni izaziva tako jaku kemiju da se ne mogu smiriti. znaš to. znaš što mi samo spomen tebe, a kamoli tvoja blizina radi. ne možeš lažirati tako nešto. pitam se. je li to to. ili postoji više. samo ja ne moggu zamisliti više. zato te tako jako ne dam. zato jer ne mogu zamisliti da može biti očitije. da može biti više.
i želim ti sreću. i volim i ja tu ženu. jer tebe usrećuje. sad znam. da te volim toliko da te puštam da voliš :)i samo mi odzvanja u glavi: premlada sam da znam to. ali opet. ne bih mijenjala ni sekund. ja jesam zbog tebe. i ti zbog mene, znam. i drago mi je. i drago mi je da te ona usrećuje. i bolje joj je ;)
molim te nemoj me ostaviti u prašini. nemoj mi ni buditi ljubav. ne znam šta želim, vidiš. tebe. da. al kao što si i ti napokon zaključio, mi smo potpuno nenormalni zajedno. mi ne možemo biti. i zato budi s njom, budi sretan. ne brini se toliko, naći u i ja nekog, znaš da ja brijem na ljubav. ali ne ovako. nikad ovako. ne može biti. tymora me voli, al ne toliko. pa hajmo dalje. zahvalna na prilici. zahvalna na ljubavi. zahvalna na tebi. poluživa, ali živa bez tebe. pitam se jel vrijedi biti poluživa, al ne dam se. jebote kako si mi falio :) opet mi se ne živi. ne proživljava. da, divan je. da, divna je. nije ti. nisu ti. smiješim se. jer nije bitno. jer mogu dalje. kolko tolko. šepajući. jer te volim, upravo zato. jer znam što god da se desi, imala sam to nešto. a to je ohrabrujuća misao.
59
mogu i sebe lagati. ali.
da bolje mi je. da, mogu te preboljeti. ali ne mogu prestati da budeš dio mene. ne mogu prestati voljeti što smo bili ni što jesmo. da, nema tu budućnosti. ali to ne znači da mene može boljeti. to ne znači da sam te prestala voljeti. ne mogu drugačije, uza sve moje odluke, tvoj glas, tvoje ime na ekranu...čini da moje srce ubrzano kuca, da nemam sline i da sam na rubu živaca. ne mogu, tvoje postojanje u meni izaziva tako jaku kemiju da se ne mogu smiriti. znaš to. znaš što mi samo spomen tebe, a kamoli tvoja blizina radi. ne možeš lažirati tako nešto. pitam se. je li to to. ili postoji više. samo ja ne moggu zamisliti više. zato te tako jako ne dam. zato jer ne mogu zamisliti da može biti očitije. da može biti više.
i želim ti sreću. i volim i ja tu ženu. jer tebe usrećuje. sad znam. da te volim toliko da te puštam da voliš :)i samo mi odzvanja u glavi: premlada sam da znam to. ali opet. ne bih mijenjala ni sekund. ja jesam zbog tebe. i ti zbog mene, znam. i drago mi je. i drago mi je da te ona usrećuje. i bolje joj je ;)
molim te nemoj me ostaviti u prašini. nemoj mi ni buditi ljubav. ne znam šta želim, vidiš. tebe. da. al kao što si i ti napokon zaključio, mi smo potpuno nenormalni zajedno. mi ne možemo biti. i zato budi s njom, budi sretan. ne brini se toliko, naći u i ja nekog, znaš da ja brijem na ljubav. ali ne ovako. nikad ovako. ne može biti. tymora me voli, al ne toliko. pa hajmo dalje. zahvalna na prilici. zahvalna na ljubavi. zahvalna na tebi. poluživa, ali živa bez tebe. pitam se jel vrijedi biti poluživa, al ne dam se. jebote kako si mi falio :) opet mi se ne živi. ne proživljava. da, divan je. da, divna je. nije ti. nisu ti. smiješim se. jer nije bitno. jer mogu dalje. kolko tolko. šepajući. jer te volim, upravo zato. jer znam što god da se desi, imala sam to nešto. a to je ohrabrujuća misao.
59.
it is but a shadow and a thought that you love...
potrebita sam. tako se kaže, needy? ne znam više. nije stvar u sexu.nije nikad ni bila. stvar je u predavanju. stvar je u tome da se sad ševim s nekim i na pola mi se više ne da. ne dajem se. želim. ali ne dajem se. nema više perverzija, ne mogu dopustiti nekome da se igra mojim tijelom. ne mogu više ni imati otvorene oči. odavno ne prelazim prstima po zavojima i cestama nečijeg tijela. nisu to tijela koja želim pamtiti. samo jednom otkad tebe znam sam do dozvolila. samo njoj, jer mi je bila prva, jer je bila predivna. jer me gledala tako drugačije od tebe. jer me naučila da žudnja može imati i drugačiji oblik. fali mi i ona ponekad. mislim na nju češć nego što bih voljela priznati. podsjeća me na mene s tobom. rekla mi je odmah, da ću joj slomiti srce. znala je. znala sam i ja. i zapravo, tada kad sam vas imala oboje, tada sam bila najsretnija. bio je to zapravo jedini put da sam te prevarila zbog sebe, a ne zbog tebe, zbog nas. bila je samo moja u svom ludilu života koja sam živjela isključivo orijentirajući se na tebe. zato si mi to zamjerio, znam to sada. zato je to jedino šaranje koje mi spočitavaš. jer sam ti napravila ono što si ti meni činio tako često, netko drugi je došao na tvoje mjesto. ali nije zapravo, zar ne? ponekad mi fali sjediti pored nje na podu i šutjeti. fali mi njezina lijepa kosa i tihi, uporni pogled pun pitanja koja nikad nije izrekla. pročitala me, znaš. i zato nije pitala. volim je zbog toga. krivo mi je što je ovako ispalo. krivo mi je što nisam bolja prema njoj. sad više nema smisla. sve mi se čini da ostavljam prošlost za sobom. bilo je i vrijeme. ali tragovi ostaju. pokušat ću se zaljubiti u nekog stvarnog. jedino što.... ne znam mogu li ja to. stvarnost nikad nije bila moja domena. polako. napokon ne žurim više. kad sam postala oprezna? smiješno je to. neprirodno mi je.
58.
Da te bar mogu probuditi
kavu ti skuhati, u krevet donijeti
pa te poljubiti
al' toga nema i ne postoji....
sjedim na krevetu, našminkana, neodjevena, gladna. sama. sjedim i pušim. dok netko drugi živi život koji sam htjela s tobom. to ti zamjeram. to ne znam mogu li ti oprostiti. lako za tvoje okrutnosti, lako za laži, lako za bol i ozljede. to sam ti uvijek opraštala. ali to nešto što me u tvojim očima čini manje vrijednom tvoje ljubavi, tvoje pažnje, tvog truda, tvog slušanja... to ti ne mogu oprostiti. jedna lijepa poruka za laku noć, jedna šetnja u izlazak sunca, jedan poljubac na vrhu planine, jedna Nova godina bez stresa, jedno molim te koji si uslišao, jedno bojim se koje si otklonio, jedno volim te koji si prekrio poljupcima, jedna želja koju si ispunio, jedno ne bih koje si poštovao, jeno htjela bih koje si volio... sve to što mi duguješ koje nisi pružio, to bih ti oprostila. ali da ih pokloniš nekom drugom, ne. ne zato jer to nije pošteno, nego zato jer me time činiš nedovoljnom. a to pak ne zaslužujem. to stvarno ne. sve ovo drugo, možda. ali to ne. toliko znam o sebi. i upravo je to ono što me odmaknulo od tebe u početku. i što će medržati dalje od tebe. spoznaja da me nisi smatrao dovoljno dobrom, lijepom, pametnom, vrijednom ljubavi i povjerenja, vrijednom tebe.
Hej, odlazim
Ne nadaj se nema pomoći
I da nisam volio te tako
Bilo bi mi tesko otići.
moje ruke su prazne.nemam ti što ponuditi. nudila sam ti život, pa i ono suprotno od nje. nudila sam ti ljubav o kakvoj se pjesme pišu, nudila sam ti sve što imam, pa i ono što nemam. i nije ti bilo dovoljno. teško je sada slijegnuti ramenima i reći pa eto. nisi htio. teško je, jer dok sam ti sve to nudila, jako mi je malo ostalo. nadam se da je ostalo dovoljno da se nekako skupim u sebe. dugo to traje. to moje sastavljanje. pogotovo kad me razrušiš tako često. a ja ti i to nudim. ali da te nisam voljela tako, ne bih mogla sada pokušati. jer sam te voljela, volim, svime što poznam. svime u što vjerujem. i tebi nije bilo dovoljno. a ja moram živjeti s tim.
57.
many things you were...but never cruel...
znam, mislio si da je tako lakše. znam jer sam i ja tebi to napravila jednom. ali vidiš, ne znam jesi li samo bio okrutan, ili si to i mislio. jer nisam znala da toliko boli možeš nekom nanijeti u svega nekoliko rečenica. ipak, gledao si negdje u daljinu, desno od mene i gore. ne sjećam se jesi li me pogledao dok si izgovarao mačeve. jer te nisam gledala. možda najbolje da povjerujem svemu si rekao. i možda bi mi to bilo lako. kada ne bih čekala slijedeći poziv kojim ćeš opozvati sve to. reci mi, bih li trebala hladnim kamenom izrezati svoje srce, zaključati ga u škinju i sakriti od svijeta? priznati poraz, obići svijet u vlastitom mahntiom plesu? ne dati ljubav nikome više, a dijeliti je sa svima? ironično, ali točno onako kako si ti činio kad smo se upoznali. i čekati da me netko spasi. čekati da me pronađe netko u čijim ću očima vidjeti sebe kakva sam bila prije. jer više u sebi ne nalazim nevinost, ni bezazlenost, ni vjeru. vidim samo nekoga tko toliko očajnički želi ljubav da je zaboravio sve ostalo, a nema snage ni volje pružiti ruke prema nekome (tko nisi ti). heh, oduvijek sam naginjala patetici. to je od svih tih knjiga koje žive u meni. neobično doduše, nikad nisam voljela ljubavne romane, danielle steel ni jane austen. čak ni tada, ljubav za mene nije bila ta čudna vizija vzija izgubljenog/nađenog. više sam voljela one nesretne, mračne. one koje nisu imali happy end. bit će da me to zajebalo. samo, uvijek su te ljubavi bile nekako veće, stvarnije, dublje od onih sretnih. ali, da sam drugačija možda te ne bih voljela. ponekad se to čini kao divna pomisao. tko zna gdje bih sada bila, možda daleko od zadimljene sobica u kojoj me Panonski mornar vodi svojim brzacima brže i bliži tugi nego sam ikada mogla zamisliti.
56.
ovo mi je škola
i drugi puta ću pametnije
jer fališ mi do bola
i znam da bit će još i bolnije...
gledala sam snimku nekog pira. sve na što sam mislila bilo je kako ćemo ti i ja to sve drugačije. u mom umu, srcu, tijelu živi ideja nas. neizbrisiva. ne dam nikome taj osjećaj. ne dam nikome tu toplinu koja me obuzme kad te čujem. ne dam nikome trnce kad me dodirneš. ne dam tvoj pogled na meni, kada te ne gledam, a znam da je tu. ne dam nikome nas. ljubomorno te čuvam u mramoru kože, u svakoj stanici, skriven duboko u jezgri.
what I'd give to run my fingers trought your hair
touch your lips, to hold you near,
when you say your prayers
try to understand
I've made mistakes, I'm just a man...
znaš li što sam danas napravila? vodila sam ljubav (zamisli, kakva laž, da ljubav) i usred svega počeo je Always... i dok je on mislio da okrećem glavu i grizem šaku od strasti, nije primijetio suze. sakrila sam koliko želim da si na njegovom mjestu ti i koliko je svaki njegov pokret postao bolan, postao kazna, koliko ne pripada mom tijelu. koliko želim ostati sama, koliko se osjećam poniženo i jadno i koliko sam zadovoljna vlastitim mazohizmom kojim pokušavam tjerati bol kroz zube, sikćem otrov u vlastitu utrobu i gledam kako se rastapam .
postoji tajna vještina srcu se pokoriti
i to su priče za djecu
u koje ne želim sumnjati
i plovim miran baš kao da još te imam
i lažem da sve je dobro i da bolje ne može
a može...jer znam da može i znaš da može,
i lažem da sam za te ipak drukčiji od svih
bivši,
još ti se radujem
a nemam zašto biti ponosan na nas
još ti se radujem i svoje tajne tebi govorim na glas,
ko da sve je s nama isto kao prije,
a nije... što ja radim tu
što radim...
ne znam što radim. ponekad gledam vlastiti odraz u staklu. i vidim nekog strahovito tužnog. nepomičnu masku smijeha. i oči koji te pogledom traže, nemirno, ko u divlje životinjice. prestrašeno da te neće više pronaći. i svaki put kad pomislim da ne mogu više, da je ovaj očaj postao pataloški slučaj koji ne može odvući me dublje propadnem za milimetar. polako ali sigurno i strah me da više ne znam kako da te volim osim tako grčevito, tako tužno i tako očajno. i trudim se da ti to ne vidiš, da ne vidiš kako ljubav postaje tuga, jer ako ti to shvatiš, hoćeš li me moći voljeti srećom? ili će priča ostati tužna, nedovršena, i možda čak i zaboravljena među nekim prašnjavim stranicama kojih se nitko neće sjećati, osim ponekad mene...
lako je kad te neko ni ne zavoli...
tad samo tamna strana srca zaboli...
teško je kad za nekog jedinog i svog postaneš zrnce soli...
teško je kad Tvoj Neko prestane da te voli...
osjećam kako nam ponestaje vremena. osjeam kako si svaki tren sve dalje. i vidim da mi pružaš ruke i tražiš me. i ne mogu razabrati je li tvoje srce iskreno u tome ili sam ti posljednje utočiše koje te veže za mladost. i strah me toga. i strah me pregaziti ponos, tu prokletu stvar za koju sam mislila da ju više nemam. ali kako vrijeme odmiče, i kako se ti odmičeš, želim se vratiti u tvoj zagrljaj i poslati sve k vragu, jer ako izgubim tebe... ostat ću bez ljubavi. jer ne mogu voljeti sve te lijepe mladiće i djevojke. prvi dodir koji nije tvoj, i od kojeg ne zadrhtim, izmame mi samo tužan osmijeh dok im puštam da me odvode, da ližu moje rane, da liječe ono što je u meni slomljeno i šapćem im cijelo vrijeme da ne mogu, oni to ne mogu... jer neće nikad biti za mene ono što si ti.
55.
i reci mi sa smo mogli promijeniti svijet,
reci mi molim te
i da će djeca što dolaze imat nasljeđe za ponijet
i reci mi da nismo sve dobro uništili
reci mi molim te
i da ću moći mirno spavati od savjesti
reci mi da možemo izgraditi, da još nije prekasno
i ako zakažem daj mi snage stvorit nešto prekrasno...
ostarili smo. možda smo odrasli. uh dobro bi mi došao sad tvoj glas, samo da te čujem kako sanjaš sa mnom. jer ova usrana kolotečina koja se naziva preživljavanje, a ne život, bila bi toliko lakša pored tebe.
54.
K'o fina prašina u oku
sitan kamen na dnu cipele
k'o fitilj zarobljen u vosku
mislim na tebe....
volim te ^^
